Gume i oznake na njihovim naljepnicama
Označavanje auto guma u Europi
Od 2012. na snazi je nova europska regulativa koja se odnosi na auto gume. Taj novi sustav označavanja pomoći će popularizaciji kvalitetnih guma koje stvaraju manje buke i reduciraju potrošnju goriva. Uredba se odnosi na gume za osobna vozila te lakša i teža gospodarska vozila kao i za gume za autobuse proizvedene nakon 21. lipnja 2012. godine.
Novi sustav označavanja guma odnosi se na sljedeće parametre:
- Učinkovitost potrošnje goriva.
- Prianjanje na vlažnim podlogama.
- Stvaranje buke.
To za kupce donosi sljedeće prednosti:
Proizvođači guma će uložiti još veće napore u podizanju kvalitete svojih proizvoda, što će onda pozitivno utjecati na sigurnost i ekonomičnost auto guma. Isto tsko, kupci će dobiti preglednije i razumljivije informacije vezane uz navedena tri bitna parametra.
Informiranje kupca:
Vizualizacija novih informacija odnosi se samo na gume za osobna vozila i lakša gospodarska vozila. Kupce se prije kupnje mora upoznati sa svim potrebnim podatcima o proizvodima. Ukoliko je guma izložena u trgovini, onda se odnosni podatci moraju istaknuti putem natpisa postavljenih uz gumu. Ako guma nije u izlogu, tada se ove informacije moraju dati kupcima na drugi način.
Uredba se ne odnosi na sljedeće gume:
- reciklirane gume
- specijalizirane gume
- gume za prava terenska vozila
- gume za auto utrke
- gume s čavlima (izuzev za gume koje su isporučene bez čavala)
- zamjenske ili rezervne gume tipa T, tj. gume za privremenu uporabu
- gume namijenjene isključivo za korištenje na vozilima koja su prvi puta registrirana prije 1. listopada 1990.
- gume s indeksom brzine ispod 80 km/h; čiji nazivni promjer felge ne prelazi 254 mm ili je pak veći od 635 mm.
Kriteriji za uvrštavanje u određene kategorije (razvrstavanje) i metode koje se pritom koriste:
Učinkovitost potrošnje goriva i ispuštanje ugljičnog dioksida
Zasnivaju se na energetskoj učinkovitosti guma i njihovom otporu kotrljanja. Mjerenja su provedena na posebno kalibriranim vozilima. Svaka je kategorija određena rasponom koeficijenata izraženim u kilogramima po toni (kg/t). Za osobne automobile te su kategorije od „A“ (najviše 6,5 kg/t) do „G“ (više od 12,1 kg/t). Vozila s gumama iz kategorije „A“ mogu trošiti i do 7,5% manje goriva od vozila s gumama iz kategorije „G“.
Prianjanje na vlažnim podlogama
U okviru obavljenih testova mjerio se put kočenja gume pri brzinama između 80 i 20 km/h. Sva su testna vozila imala ABS sustav. Ceste su prije testiranja bile poprskane vodom debljine sloja od 0,5 do 1,5 mm. Ljetne gume ispitane su pri temperaturi zraka od 5 do 35 celzijevih stupnjeva dok su zimske gume testirane na temperaturama između 2 i 20 celzijevih stupnjeva. Karakteristike testne ceste (tip podloge, neravnine, koeficijent trenja itd.) mogu malo odstupati unutar granica koje je propisao zakonodavac. Kategorije se kreću od „A“ do „F“. Rezultati se nekad razlikuju u zavisnosti od tipa vozila i klimatskih uvjeta. Razlika između kategorije „A“ i „G“ može biti i do 30 % (ako se vozilo kreće brzinom od 80 km/h, razlika u zaustavnom putu može biti i do 18 m).
Stvaranje buke
Svrha ovog parametra (vanjske buke) je mjerenje zagađenja bukom, ćime se onda određuje i utjecaj prometa na okoliš. Na testiranju vozilo prolazi ispred snimača zvuka s ugašenim motorom. Na taj se način mjeri buka koju proizvode gume. Prema EU Uredbi buka se mjeri u decibelima. Tri vala daju se gumama koje stvaraju najviše buke. Dva vala zvučnog signala ukazuju na to da je buka od guma u skladu s maksimalnim dopuštenim vrijednostima. Jedan val znači da je razina buke najmanje za 3 decibela ispod granične vrijednosti.
Zaključak:
Unatoč opravdanim ciljevima nove pravne regulative ne smije se zaboraviti da guma mora imati i neka druga svojstva osim onih naznačenih na naljepnici. Na primjer, guma treba omogućavati kontrolu nad vozilom kako na mokroj tako i na suhoj cesti. Još jedna važna karakteristika je otpornost gume na habanje (trošenje).
Nadalje, svakako je zanimljivo obratiti pažnju na činjenicu da se kod ispitivanja zaustavnog puta na vlažnoj podlozi, ispitivanje može kretati u vrlo širokim granicama. Kod ispitivanja ljetnih guma nije svejedno mjeri li li se zaustavni put pri 5 ili 35 celzijevih stupnjeva kad su u pitanju ljetne gume ili 2 ili 20 stupnjeva kad se testiraju zimske gume. Također se ne može zanemariti ni stanje asfalta na kojem se obavlja testiranje. Srećom, veći proizvođači guma poput Michelina uglavnom testiraju ljetne gume na temperaturi od 20 celzijevih stupnjeva, a zimske na 7. Zbog toga je izvjesno da pojedini proizvođači, s ciljem postizanja boljih rezultata, testiranja provode u najpovoljnijim uvjetima koje dopušta nova regulativa, što u konačnici dovodi do odličnih, ali nerealnih rezultata.
U svakom slučaju, za nadati se je da će se proizvođači u budućnosti koncentrirati i na ostala svojstva, a ne samo ona naznačena na naljepnici, što je zapravo i pravi cilj nove regulative.
Novi sustav označavanja guma odnosi se na sljedeće parametre:
- Učinkovitost potrošnje goriva.
- Prianjanje na vlažnim podlogama.
- Stvaranje buke.
To za kupce donosi sljedeće prednosti:
Proizvođači guma će uložiti još veće napore u podizanju kvalitete svojih proizvoda, što će onda pozitivno utjecati na sigurnost i ekonomičnost auto guma. Isto tsko, kupci će dobiti preglednije i razumljivije informacije vezane uz navedena tri bitna parametra.
Informiranje kupca:
Vizualizacija novih informacija odnosi se samo na gume za osobna vozila i lakša gospodarska vozila. Kupce se prije kupnje mora upoznati sa svim potrebnim podatcima o proizvodima. Ukoliko je guma izložena u trgovini, onda se odnosni podatci moraju istaknuti putem natpisa postavljenih uz gumu. Ako guma nije u izlogu, tada se ove informacije moraju dati kupcima na drugi način.
Uredba se ne odnosi na sljedeće gume:
- reciklirane gume
- specijalizirane gume
- gume za prava terenska vozila
- gume za auto utrke
- gume s čavlima (izuzev za gume koje su isporučene bez čavala)
- zamjenske ili rezervne gume tipa T, tj. gume za privremenu uporabu
- gume namijenjene isključivo za korištenje na vozilima koja su prvi puta registrirana prije 1. listopada 1990.
- gume s indeksom brzine ispod 80 km/h; čiji nazivni promjer felge ne prelazi 254 mm ili je pak veći od 635 mm.
Kriteriji za uvrštavanje u određene kategorije (razvrstavanje) i metode koje se pritom koriste:
Učinkovitost potrošnje goriva i ispuštanje ugljičnog dioksida
Zasnivaju se na energetskoj učinkovitosti guma i njihovom otporu kotrljanja. Mjerenja su provedena na posebno kalibriranim vozilima. Svaka je kategorija određena rasponom koeficijenata izraženim u kilogramima po toni (kg/t). Za osobne automobile te su kategorije od „A“ (najviše 6,5 kg/t) do „G“ (više od 12,1 kg/t). Vozila s gumama iz kategorije „A“ mogu trošiti i do 7,5% manje goriva od vozila s gumama iz kategorije „G“.
Prianjanje na vlažnim podlogama
U okviru obavljenih testova mjerio se put kočenja gume pri brzinama između 80 i 20 km/h. Sva su testna vozila imala ABS sustav. Ceste su prije testiranja bile poprskane vodom debljine sloja od 0,5 do 1,5 mm. Ljetne gume ispitane su pri temperaturi zraka od 5 do 35 celzijevih stupnjeva dok su zimske gume testirane na temperaturama između 2 i 20 celzijevih stupnjeva. Karakteristike testne ceste (tip podloge, neravnine, koeficijent trenja itd.) mogu malo odstupati unutar granica koje je propisao zakonodavac. Kategorije se kreću od „A“ do „F“. Rezultati se nekad razlikuju u zavisnosti od tipa vozila i klimatskih uvjeta. Razlika između kategorije „A“ i „G“ može biti i do 30 % (ako se vozilo kreće brzinom od 80 km/h, razlika u zaustavnom putu može biti i do 18 m).
Stvaranje buke
Svrha ovog parametra (vanjske buke) je mjerenje zagađenja bukom, ćime se onda određuje i utjecaj prometa na okoliš. Na testiranju vozilo prolazi ispred snimača zvuka s ugašenim motorom. Na taj se način mjeri buka koju proizvode gume. Prema EU Uredbi buka se mjeri u decibelima. Tri vala daju se gumama koje stvaraju najviše buke. Dva vala zvučnog signala ukazuju na to da je buka od guma u skladu s maksimalnim dopuštenim vrijednostima. Jedan val znači da je razina buke najmanje za 3 decibela ispod granične vrijednosti.
Zaključak:
Unatoč opravdanim ciljevima nove pravne regulative ne smije se zaboraviti da guma mora imati i neka druga svojstva osim onih naznačenih na naljepnici. Na primjer, guma treba omogućavati kontrolu nad vozilom kako na mokroj tako i na suhoj cesti. Još jedna važna karakteristika je otpornost gume na habanje (trošenje).
Nadalje, svakako je zanimljivo obratiti pažnju na činjenicu da se kod ispitivanja zaustavnog puta na vlažnoj podlozi, ispitivanje može kretati u vrlo širokim granicama. Kod ispitivanja ljetnih guma nije svejedno mjeri li li se zaustavni put pri 5 ili 35 celzijevih stupnjeva kad su u pitanju ljetne gume ili 2 ili 20 stupnjeva kad se testiraju zimske gume. Također se ne može zanemariti ni stanje asfalta na kojem se obavlja testiranje. Srećom, veći proizvođači guma poput Michelina uglavnom testiraju ljetne gume na temperaturi od 20 celzijevih stupnjeva, a zimske na 7. Zbog toga je izvjesno da pojedini proizvođači, s ciljem postizanja boljih rezultata, testiranja provode u najpovoljnijim uvjetima koje dopušta nova regulativa, što u konačnici dovodi do odličnih, ali nerealnih rezultata.
U svakom slučaju, za nadati se je da će se proizvođači u budućnosti koncentrirati i na ostala svojstva, a ne samo ona naznačena na naljepnici, što je zapravo i pravi cilj nove regulative.